Frane Tente 1928. – 1948.

9. October 2015. | By

FT fotografija

 

Frane Tente – (ne)zaboravljena priča o hrabrosti, prkosu i tragičnom kraju mladog hrvatskog domoljuba 1948.g.
Iako Franina priča počinje puno ranije, prijelomni trenutak dogodio se 10.travnja.1947.g. kada je skupina Splićana na Marjanu (brdu koje se izdiže nad gradom) skinula komunističku zastavu i izvjesila hrvatsku trobojnicu. Bitno je naglasiti da ta zastava na sebi nije imala niti hrvatski grb, a kamoli neko ‘ozloglašeno slovo’. Samo crven, bijeli i plavi! Zastava dugačka punih 18metara.

Razlog podizanja zastave je bio protest spram komunističkih vlasti i nezadovoljstvo ponovnim zatiranja hrvatskog identiteta u još jednoj novoj Jugoslaviji.

Iako fizički tj. osobno nije sudjelovao u samom postavljanju zastave, Frane je kao pripadnik te iste domoljubne skupine osuđen na 3 godine zatvora s prisilnim radom.

Kako zatvorski uvjeti, a ni prisilni rad nisu mogli slomiti mladi domoljubni duh, komunističke vlasti su se odlučile obračunati sa Franom po starom i provjerenom receptu ruskih im učitelja tj. ubijanju zatvorenika hladnoćom.
Ostavivši ga samo u donjem rublju i okovanih nogu (kako bi se ograničile kretnje kojima se može podignuti tjelesna temperatura) Frane je zatvoren u visoku samicu s koje su namjerno bili skinuti prozori kako bi vladao konstantan propuh, a pod je temeljito bio zaliven vodom kako bi se pod nogama žrtve stvorio i led.

Frane Tente je skončao svoj život 08.11.1948.g., u Lepoglavi, prema službenom zatvorskom izvještaju od ‘vodene upale porebrice i tuberkulozne upale mozgovnih opna’.
Tijelo pokojnika nikada nije vraćeno obitelji, tako da se ni dan danas ne zna gdje je njegov grob.

Izuzetno je bitno naglasiti kako se Franina pripadnost i djelovanje kroz jednu domoljubnu i antikomunističku skupinu ne može nikako isključivo pripisati njegovim godinama ili nekakvom mladenačkom zanosu.
On je jako dobro znao kako se komunistički režim obračunava sa svojim protivnicima i neistomišljenicima. Frane je samo dvije godine ranije preživio Bleiburg, a po povratku u Split uhitila ga je OZNA (odjeljenje za zaštitu naroda) i držala zatvorenim do 1946.g.
Njegov brat Maksimilijan nije bio takve ‘sreće’, partizani su ga streljali na Bleiburgu s ostalim zarobljenim časnicima. Njegov grob, također, ostao je nepoznat.

20.09.2015.g. je i Slobodna Dalmacija objavila članak o ovom događaju :
http://www.slobodnadalmacija.hr/Split/tabid/72/articleType/ArticleView/articleId/300153/Default.aspx

 

 

 

 

Filed in: Zapisi

Comments are closed.